Oznake kvalitete hrane u Hrvatskoj

Prednosti i izazovi ulaska u sustav kvalitete

Hrvatska ima razgranat sustav oznaka kvalitete hrane koji potrošačima i proizvođačima donosi dodatnu vrijednost. Uključuje nacionalnu oznaku Dokazana kvaliteta, europske oznake poput ZOI/ZOZP/ZTS (zaštita izvornosti, zemljopisnog podrijetla i zajamčeni tradicionalni specijalitet), te specijalne oznake za vina i jaka alkoholna pića.

Koje su oznake kvalitete hrane u RH?

U Republici Hrvatskoj koriste se međunarodne i nacionalne oznake kvalitete:

  • ZOI (zaštićena oznaka izvornosti) – EU oznaka za proizvode čiji su naziv i kvaliteta vezani uz specifično područje (primjeri: Cres, Neretva…)
  • ZOZP (zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla) – EU oznaka za proizvode u kojima barem jedan korak proizvodnje potječe iz određenog područja
    • OZP – oznaka zemljopisnog podrijetla za jaka alkoholna pića
  • ZTS (zajamčeno tradicionalni specijalitet) – jamči tradicionalni recept i proces proizvodnje, neovisno o lokaciji
  • Dokazana kvaliteta – nacionalna oznaka koja ističe proizvode s višom dodatnom kvalitetom, kontroliranu po jasnim kriterijima i kriterijima poput načina proizvodnje ili kvalitete sirovine

Kako postati ekološki proizvođač?

Osim navedenih, postoji i više neobveznih sustava kvalitete kao što su na razini EU oznaka Planinski proizvod ili u Hrvatskoj oznake koje dodjeljuju lokalne zajednice, turističke zajednice ili udruge. Primjeri su oznake Lika Quality ili Kvarner Quality koji promoviraju proizvode s tih područja Oznake u nadležnosti HAPIH-a su Mlijeko, meso i jaja hrvatskih farmi, Med hrvatskih pčelinjaka te Brašno i kruh hrvatskih polja. Sve te oznake također mogu biti vrijedan marketinški alat na lokalnom tržištu i dodatno istaknuti podrijetlo i posebnost proizvoda

Zašto zatražiti oznaku kvalitete?

Oznaka kvalitete nipošto nije samo formalnost. S gledišta proizvođača to je ulaganje u prepoznatljivost i dugoročno povjerenje potrošača. Na tržištu prepunom sličnih proizvoda, certifikat daje jasnu poruku: “Ovo je provjereno, autentično i vrijedno vaše pažnje.” S gledišta kupca upravo je ta razlika i garancija kvalitete koju certifikat daje razlog kupnje certificiranog proizvoda.

Osim što štiti proizvođače od nepoštene konkurencije, sustav kvalitete otvara vrata potporama, promociji i lakšem nastupu na domaćem i inozemnom tržištu. Za troškove ulaska u sustave kvalitete dostupne su i potpore iz Strateškog plana ZPP.

Također, na natječajima za bespovratne potpore za projekte poljoprivrednici u sustavima kvalitete najčešće ostvaruju više bodova i značajno veće šanse za prolazak.

Prednosti ulaska u sustav kvalitete mogli bismo stoga sažeti, s gledišta proizvođača i potrošača:

  • Prepoznatljivost i tržišna prednost – oznaka daje dodatnu potvrdu o kvaliteti i autentičnosti, čime se jača povjerenje potrošača.
  • Zaštita tržišta – certificirani proizvodi štite proizvođače od nepoštene konkurencije, što dodatno stabilizira lokalno gospodarstvo.
  • Medijski i promotivni efekti – sudjelovanje u sustavu omogućuje korištenje i promocijske potpore iz EU fondova i domaćih programa.
  • Sufinanciranje troškova – troškove certificiranja i promocije mogu dijelom ili u cijelosti pokriti poticaji iz Zajedničke poljoprivredne politike – Intervencija 77.01. i Intervencija 77.02.
  • Dodatni bodovi na natječajima za bespovratne potpore za projekte

Koje nedostatke treba imati na umu?

Iako sustavi kvalitete donose mnoge koristi, valja biti svjestan i izazova koje nose poljoprivrednicima koji se odluče na certificiranje. Postupak certifikacije traži vrijeme i strpljenje – dokumentacija, specifikacije proizvoda i suradnja s certifikacijskim tijelima mogu biti zahtjevni, osobito za manje proizvođače.

Trošak certifikacije, iako često djelomično ili u potpunosti pokriven potporama, može biti početna prepreka. Također, sama oznaka nije čarobna garancija prodaje – uspjeh dolazi tek kad se ona poveže s kvalitetnom promocijom i aktivnom komunikacijom prema kupcima.

Aktivna komunikacija s kupcima, dobro osmišljene i široko prisutne marketinške aktivnosti neophodne su da bi se šira javnost više upoznala s dobrobitima kupnje hrane s oznakom kvalitete. Tek uz povećanje svijesti o vrijednosti koju kupci dobivaju za svoj novac povećat će se mogućnost prodaje certificiranih proizvoda po primjerenoj cijeni. Ove marketinške aktivnosti svakako ne mogu provesti proizvođači sami te se certificirani proizvođači slažu da je potreban veći angažman nadležnih tijela i drugih dionika.

Samo uz povećanje svijesti o vrijednosti koju kupci dobivaju za svoj novac kupujući certificiranu hranu povećat će se tržišni plasman po primjerenoj cijeni. Ove marketinške aktivnosti svakako ne mogu provesti proizvođači sami te je nužan veći angažman nadležnih tijela i drugih dionika.

Potpore iz EU fondova za sustave kvalitete

Kao što je ranije spomenuto, Intervencija 77.01. i Intervencija 77.02. Strateškog plana ZPP namijenjene su sufinanciranju troškova ulaska u sustave kvalitete. Ministarstvo je u srpnju 2025. donijelo i Program za sufinanciranje troškova proizvodnje ZOI i ZOZP proizvoda do 2027. Na našoj web stranici već postoje detaljni članci o dostupnim potporama za sustav kvalitete i korištenju EU i nacionalnih fondova.

Isplati li se platiti više za certificirani proizvod?

Sustavi kvalitete hrane u Hrvatskoj, bez obzira na administrativne zahtjeve, snažan su alat za proizvođače i siguran putokaz kupcima. Donose prepoznatljivost, zaštitu i pristup potporama koje mogu znatno olakšati troškove certifikacije i promocije.

No, najveći izazov leži izvan same proizvodnje – premalo je potrošača spremno platiti višu cijenu za certificirani proizvod, a razlozi su često nedovoljna informiranost i nepovjerenje prema sustavima i certifikatima.

Upravo zato, za puni učinak ovih oznaka potrebna je šira, koordinirana promocija na nacionalnoj razini, u kojoj bi uz proizvođače sudjelovale institucije, strukovne udruge i trgovci. Kada se prednosti sustava kvalitete jasnije prenesu kupcima, on će postati ne samo priznanje proizvođaču, nego i pokretač bolje prodaje, jače lokalne ekonomije i očuvanja domaće poljoprivrede.